RAT I(LI) MIR (VII): BOŽE ČUVAJ TRAMPA SPASI GA OD SWAMP-A

   

Namjerno se prelazi preko ključnog pitanja, da li se budućnost može urediti bez sredjivanja onog što je bilo u prošlosti.

 

Ne samo na ovim prostotima već i globalno decenijama se isijavao optimizam. Samo ovako nastavite i sve će biti kako treba... i iznad toga. Ako su se i vršile neke intervencije na postavku odnosa i stvari u društvu one su uvijek bile usmjerene na prihvatanje odricanja od suvereniteta u korist „tržišta“, javnog vlasništva u korist privatnog, odgovornosti u korist navodnih „političkih sloboda i uvjerenja“... da ne idem dalje mislim da je matrica već jasna.

Svi ovi procesi su slavljeni kao reforme i modernizacije društava. Naravno da je evolucija i razvoj organizovanja u svim sferama života i rada neophodna potreba medjutim ovdje se nije radilo o evolutivnim procesima već, po meni, o dobro organizovanoj i orkestriranoj akciji da se održi i globalni odnos moći a i lokalne postavke istog.

Čak što više, sa sigurnošću se može tvrditi da su slavljene „reforme“ upravo bile konzervativan projekat dotadašnjih beneficijara poretka da zadrže svoje pozicije i moć uprkos ubrzanim i narastajućim promjenama kako u društvu tako i u tehnološko-proizvodnim odnosima.

Postporedak je ponudio sveobuhvatnu reformu svega da bi na kraju sve ostalo isto i ako izgleda svakojako drugačije. Uz devizu SAMO JE NEBO GRANICA lako je bilo proglasiti Kraj istorije. To je to i ovo vam je to do kraja vremena... Ako se na putu i pojave neki problemi ili nelogičnosti ne postoji to što ovako postavljen sistem ne može riješiti.

To što se rešavanje problema na koje matrica nije davala kvalitetne odgovore svodilo na gomilanje istih ispod tepiha naravno da je moralo doći na naplatu. Ovo što se zadnjih desetak godina dešava i na globalnim ali i na lokalnim nivoima samo je odlaganje svodjenja računa koje je Velika finansijska kriza 2007/8 godine iznela na vidjelo. Obzirom koliko su svima ruke u „pekmezu“ i koliko su svi svjesni što su u stvari radili jasno je da se za ovo podvlačenje crte nikome ne žuri i da se svi pokušavaju što bolje pripremiti za isto.

Obzirom da se  „knjigovodstvo“  Postporetka  zakucalo u plafon našlo se u identičnoj situaciji  kao avion koji je probio plafon leta ( ko ne zna postoji i ta tehnička karakteristika ) i počinje da bez kontrole ponire ka zemlji. Postoji mala i teško ostvarljiva mogućnost da pilot povrati kontrolu nad avionom ali se najčešće sve završi tragično.

Zamislite sada globalizovani svijet kao putnički avion koji je dobrano probio svoj plafon leta i sada ponire ka zemlji, da podsjetim Gravitacija uvijek postoji koliko god ljudi zaboravljali na nju. Naravno da će kapetan i posada ubjedjivati putnike da ostanu vezani na svojim mjestima i da ništa ne brinu „jer kao što vidite i dalje smo u vazduhu i letimo“. Uz adekvatnu muziku i ako je moguće koje podijeljeno piće i sendvič većina putnika će nastaviti da prati instrukcije... one malo skeptičnije će uspavati maskama sa kiseonikom.

Lako je sa putnicima... pitanje je kako će se održati posada i upravljanje aviona u ovakvom stanju? Što ako pilot, koji najbolje zna i trenutno stanje a i gotovo izvjesnu perspektivu odluči ili da se katapultira ili da uzme padobran i krene ka izlazu a ostatak posade i dalje ubjedjuje putnike da je kapetan „malo nestabilan“  i da nema potrebe da se oko bilo čega brinu?

Sada zamislite da je kapetan aviona Donald Tramp a ostale likove u drami postavite sami. Da li vam ovo liči na ono što trenutno gledate na medjunardonoj pozornici?

Zadnje dvije godine često veoma kritički propitujem sebe da li pretjerujem kada ukazujem na epohalan značaj političke pojave koja se zove Tramp ali uvijek kada se sjetim svoje prognozirane slike kraja Postporetka u kojoj će upravo kapetan prvi uzeti padobran postanem siguran da ne griješim.

Takodje, da pojasnim, ne očekujem ja da će gospodin Donald Tramp uraditi bilo što konkretno za mene ili za vas ili za moju i vašu zemlju. Čak što više, potpuno sam siguran da će ukoliko se u nekoj računici ispostavi da je po njega i njih bolje da nas nema bez oklijevanja pritisnuti dugme Delete.

Medjutim, već sada se sa apsolutnom sigurnošću može tvditi da je politička pojava Donalda Trampa dogadjaj od epohalnog značaja za čitav svijet. Zbog čega? Zbog toga što je napokon neko odlučio da prekine Eru licemjerja i otpočne govoriti o realnosti, stvarnim parametrima i tendecijama.

Od same priče nema ništa i treba pratiti koje poteze i sa kojim ciljem vuče nova američka administracija. Koliko god se pokušava sve svesti na hirovitost ili neiskustvo ( da ne upotrijebim druge mnoge oštrije komentare koji se najčešće spominju ) predsjednika Trampa po meni je više nego očigledno da je sva povika na njega u stvari dimna zavjesa da se prikrije katastrofalno stanje „knjigovodstva“.

Tramp je samo gromobran koji prima udarce da se nebi raspao čitav sistem. Mislim da je primarno zbog toga i u Bijeloj kući. Njegov osnovni zadatak je da omogući sistemu da iz Postporetka predje u novu fazu sa što je moguće manje lomova. Ako uspije sve zasluge će biti pripisane njemu a ako ne uspije biće kriv za sve što je bilo prije njega samo to niko neće spominjati već će se samo isticati njegovo „neuobičajeno“ vodjenje zemlje. Poredak će u obije varijante biti zaštićen, do daljnjeg...

Teško da će nakon reforme ekonomske i monetarne politike Amerika imati riješene svoje ključne probleme od dugova do nepotpunih penzionih fondova.Mislim da sve ovo što je za sada uradio i što najavljuje Donald Tramp samo priprema terena za „konačno rješenje“, zvuči neprijatno što god značilo...

Kada se pogledaju zvanični podatci i projekcije ( namjerno naglašavam zvanični jer postoje brojni izvori i interpretacije ovih statistika ) jasno je da čak i eventualni povećan rast društvenog dohotka sve i sa povećanim prinosima od carina ne mogu rashode vratiti u balans sve da Tramp nije smanjio poreze, a jeste.

Samo „vanredni“ prihodi mogu održati poredak a oni se, po meni, mogu pojaviti samo kroz sankcionisanje dijela struktura Postporetka koje su se u zadnjim decenijama okoristile njima. Tramp i to najavljuje... ostaje da se vidi da li će to pokrenuti on u eventualnom drugom mandatu ili neko nakon njega ali je više nego izvjesno da najdalje u narednih deset godina neko mora.

Neko... tu se vraćamo na pitanje koje ja često ponavljam a svodi se na to ko će, kako i na čiji račun svoditi računicu „knjigovodstva“ Postporetka. Diktatura ili Nova Republika. Što prije ljudi shvate da je dosadašnji poredak bankrotirao veća je šansa da izgrade koliko toliko slobodnu republikansku konstrukciju poretka u kojoj će ipak postojati organizovana transmisija suvereniteta od pojedinca ka portku.

Inače... iz samih struktura Postporetka prije ili kasnije će se pojaviti neko, najvjerovatnije u nekoj uniformi, i preuzeti spasavanje onoga što se već bude moglo spasiti. Kako, na koji način i kojim sredstvima... volje je i ne nagadjati, repertoar mogućnosti je veoma širok a malo čega simpatičnog u njemu ima.

Istorija apsolutno potvrdjuje sve što predvidjam ali se ja uopšte ne pozivam na nju. Mnogo mi je milije da u sagledavanju situacije i perspektive koristim upravo sredstvo sa kojim je Postporedak i pokorio svijet... ekonomiju, a po svim njenim parametrima slijedi ili stečaj ili likvidacija istog.

Da li će biti stečaj ili likvidacija... to sada zavisi od zemlje do zemlje, nisu se sve isto ponašale u Postporetku a što je još bitnije nisu sve iste snage i kapaciteta da se izbore sa posledicama ponašanja zadnjih decenija i promjene dosadašnje ponašanje i to ne u kozmetičkim detaljima već u svim aspektima organizovanja života i rada.

Uz navedeno katastrofalno „knjigovodstvo“ postoji jedan po meni još ozbiljniji problem i upravo će odnos prema njema biti od fundamentalnog značaja za ishod promjena ispred nas. Radi se o tome da se u čitavom procesu postmodernističkih promjena svega i svačega zadnjih decenija promijenio i pojedinac ali i zajednica.

Kada se već koristi prefiks post za puno toga apsolutno je legitimno uvesti i termine Postčovjek i Postzajednica . Postčovjeka prepuštam samom sebi to neka svako vidi sam sa sobom. Medjutim Postzajednica je ključna za ishod bilo kakve promjene, da ne kažem tranzicije, iz trenutnog stanja u buduće.

Što je u stvari nakon svega Zajednica? Obzirom na ukupne promjene koje su se zadnjih decenija dešavale u svim aspektima ali i dimenzijama iste da li se može smatrati da ona uopšte i postoji?

I još bitnije pitanje... kako bi u stvari ona trebala da izgleda, preciznije što bi trebala da bude? Ovo je ključno pitanje i upravo će odgovor na njega definisati kapacitete društava za izbor koji dolazi... Diktatura ili Nova republika.

O Novoj republici ću pisati u posebnoj seriji tekstova... samo da u kratkim crtama najavim...

U Postporetku su ubijedili narod da je najbitniji kreditni rejting... nekada se učilo da se društvo a i država brani kvalitetom odnosa u njemu. Mislim da je za procjenjivanje budućnosti bilo koje zajednice ovo vjerovatno najkorisniji parametar pa vi vidite sami gdje ste i što ste i što se može očekivati. Da ne kažem čemu se ko može nadati.

Možda oni nekada i nisu bili blesavi ili foliranti kada su insistirali na sledećem... pusti pare bitni su medjuljudski odnosi. Para i onako nema a medjuljudskih odnosa...

Doduše, pitanje je da li nakon ovoliko postmodernističkih reformi više i postoje medjuljudski odnosi... siguran sam da će odgovor vrlo brzo i nedvosmisleno prikaže.

Da budem do kraja direktan... ključno pitanje budućnosti koja dolazi svodi se na to da neko promijeni odnos prema budalama i fukarama u zajednici. Od pogonskog goriva Postporetka ili će se dovesti na pravo mjesto ili ulogu ili je izvjestan kraj u najgorim mukama.

Dakle, ili će se koncipirati Nova republika ukoliko ima kvaliteta unutar zajednice ili će se ugibati u haosu diktature ili diktaturi haosa. Takodje, koliko god se sam sistem opisivao i analizirao iz perspektive materijalnog apsolutno sam siguran da će mnogo više od novca, što god on trenutno jeste i što god će u budućnosti biti, upravo pitanje odnosa pojedinca prema vlastitoj slobodi ali i onome što doživljava vlastitom zajednicom oprijedijeliti budućnost.

 

Na kraju... sve je uvijek lični izbor... tu su demokrate apsolutno u pravu. A što god mislili... uvijek postoji izbor... samo dobro razmislite da li dobro znate izmedju čega birate.

Aleksandar Sjekloća

Pin It
You are not authorised to post comments.

Comments will undergo moderation before they get published.

Comments powered by CComment

Free Joomla! template by L.THEME