DIOBA CARSTAVA I KRAJ GLOBALIZACIJE

 

 

 

Vjerovatno će sve što se trenutno dešava pripisati Trampu i ako se radi o logičnom nastavku transformacije poretka... ovog puta u nekoliko novih.

Bilo je dovoljno da američke Federalne rezerve otpočnu povlačenje i to samo „mikroskopskog“ dijela od silnog „upumpanog“ novca pa da počnu da se urušavaju  globalna tržišta, kursevi valuta, vrijednost roba a u konačnici i standard stanovništva... da skratim... ovo u konačnici dovodi do kritičnog pritiska na poredak u svakoj pojedinačnoj zemlji.

Neke od zemalja se periodično posebno „istaknu“ kao na primjer ovih dana Turska, periodično Rusija i Iran  a od nedavno i Kina. Neke kao što su Brazil i Argentina, Indija ili Pakistan na ovim prostorima gotovo da niko ni ne spominje.

Naravno da u svemu ima politike i geopolitike... ali treba shvatiti da je ovaj proces nezavisno od toga što se koristi da se na medjunarodnoj sceni izvrši dodatan pritisak na odredjene zemlje nešto što je moralo doći samo po sebi... čak što više... gotovo sam siguran da se dimenzija političkog pritiska na neke zemlje koristi čak više kao maska ili izgovor za pokretanje globalnog resetovanja.

Kakvog resetovanja... da probam da kažem najjednostavnije... promjene strukture i kvaliteta novca... konkretno glavne i globalne rezervne valute američkog dolara. Kakve god da je imao „mjene“ ovih gotovo pola vijeka američki dolar i finansijski sistem koji je išao sa njim, dosadašnji, treba shvatiti kao zgodno „upakovanu“ zamku... koja je sada kada je usisala sve što je mogla a takodje i kada je počela da ugrožava samu sebe... odlučila da pokaže svoju pravu prirodu.

DOBRO DOŠLI U SVIJET SNAŽNOG DOLARA... Pa kako kome bude.

Da probam da što jednostavnije objasnim... Amerika više neće tolerisati drugim ono što ona sama radi. ŠTO PRILIČI JUPITERU NE PRILIČI VOLU. Sada je samo ostalo da se vide što će biti sa „volovima“ koji su pomislili da su nešto drugo.

Jasno je da je u operaciji spasavanja globalnog finansijskog poretka „stvar“ otišla predaleko i da se više nije mogla uhvatiti ni glava ni rep... čak i u američkom Kongresu nisu uspjeli precizno ustanoviti koliko je samo njihova centralna banka „doštampala“ novca... što rade svi ostali to se tek ne zna. Ovo je na jedan izvitoperen način dovelo do nečega što se šaljivo može nazvati „globalni komunizam“ a što u svakoj varijanti nije bila ideja autora poretka koji vlada svijetom. Makar onih koji su u Americi.

Koliko god se radi o veoma delikatno postavljenim sistemima vrijednosti i medjuzavisnosti treba shvatiti da Amerika u ovako postavljenom svijetu može što god hoće i to relativno lako... makar dok ima ovoliku vojsku i obavještajne službe, sa svim nevladinim i medijskim ešalonima... dolar je tu samo sredstvo a ne suština moći.

Ostali moraju da prate ili da probaju da se „izmaknu“... da ne ponavljam preduslove za ovo „izmicanje“... naveo sam ih sve u tekstu o Turskoj, samo bitna napomena, onaj ko ih nema sve ispunjene najbolje da ni ne pokušava da se nešto buni već da se potrudi da „što bolje sluša“... ko ne vjeruje meni samo neka vidi kako se ponaša Evropa.

Iz poteza američke administracije relativno je lako vidljivo što namjerava sa Amerikom, beskonačno zaduživanje i uprkos tome stalne poreske olakšice kao „socijalni ventil“, svima drugima će ovaj model biti uskraćen, manje ili više, i ukoliko žele da ostanu u „demokratskoj medjunarodnoj zajednici“ umjesto vlastitih socijalnih utopija ima da finansiraju deficite „izuzetnih“... pa sa vlastitim kako im bude. Ukoliko žele da izadju iz „Diznilenda“... odmah će se zatvoriti pomenuta „mišolovka“, zamka o kojoj sam pisao, doduše za volove...

Onih nekoliko zemalja koje iz ove priče mogu kako tako da izadju... u posebnom tekstu i emisiji koje su i kako će dalje... ili su već ili će u skoroj budućnosti platiti punu cijenu „izlaska iz raja“. Neke neće ni uspjeti i to ne samo zbog američke reakcije već i zbog toga što neće ispravno procijeniti svoje mogućnosti i vrijednosti sa kojima mogu da „trguju“.

Ovdje treba biti odgovoran i ozbiljan pa reći da svako ko olako obećava pomoć Rusije ili Kine, da ne idem dalje, prilikom izlaska iz „američkog raja“  najčešće zavarava narod i igra se sa njegovom sudbinom.

Od ovih zemalja koje su „platile“ cijenu izlaska ne treba očekivati da će svoje resurse i snagu trošiti tek tako u nadmetanju sa globalnim hegemonom. Samo one zemlje koje su u stanju da se same i ekonomski i vojno zaštite moći će da očekuju neku saradnju pa čak i pomoć od drugih sličnih.

Ko god misli da će sada kada Amerika gasi reflektore „potrošačkog raja“ uskočiti neko drugi da nastavi isti performans grdno griješi. Slijedi generalno „otvaranje karata“ i koliko god da možda to previše često spominjem siguran sam da će oni koji su tokom trajanja „potrošačkog raja“ zaboravili na suverenost platiti ogromnu cijenu... kako je govorio Bendžamin Frenklin... „ko zbog udobnosti  žrtvuje slobodu... izgubit će i jedno i drugo...

Kada govorim o suverenosti... mislim na nju u raznim izdanjima od toga da vam ona služi da nametnete drugima svoje interese do toga da je koristite da vlastite interese zaštitite od drugih... ona se može manifestvovati i čuvati na razne načine...ali apsolutno  ne može kupovinom socijalnog mira i političkog uticaja na račun i štetu vlastite zajednice... to što imate dovoljno televizija i novina da ubjedjujete narod u suprotno... sve teže će prikrivati činjenično stanje. 

 Stoga... hvala gospodinu Trampu što je umjesto lajt šou napokon upalio normalnu rasvjetu u Diznilendu... da se makar vidi gdje se nalazimo... takodje hvala i gospodi Putinu i Erdoganu što pokazuju kako se izlazi iz „raja“... za početak se od navedenih može naučiti možda i najbitnija stvar... politika je povlačenje poteza a ne beskonačna priča o njima...

 

Pin It
You are not authorised to post comments.

Comments will undergo moderation before they get published.

Comments powered by CComment

Free Joomla! template by L.THEME