TURSKI RUSKI RULET

   

Ovo nije tekst o Turskoj... Ovo je tekst o tome da Bog pomaže pod uslovom da ima kome...

Najnoviji pad vrijednosti truske lire, preko 15 procenata u jednom danu, samo je dio širokog spektra aktivnosti koje se već godinama sprovode sa ciljem „disciplinovanja“ ove zemlje i njenog, rukovodstva.

Obzirom da je u ovoj godini turska lira već bila uzgubila preko 20 procenata svoje vrijednosti pad koji se desio u petak možda bi i mogao da se objašnjava klasičnim „monetarističkim“ rječnikom i „dušebrižnicima“ koji vam odmah savjetuju pomoć MMF-a i stranog kapitala, rasprodaju deviznih rezervi i povećanje kamatnih stopa... Sve je to ekonomija i fiskalna disciplina... objašnjavaju oni koji već decenijama imaju objašnjenje za sve a najčešće za tragične rezultate svojih politika.

Čak i to što je u petak dok je lira opet „strmoglavo“ padala najvjerovatnije „slučajno“ američki predsjednik odlučio da na Tviteru objavi da će duplirati već uvedene kaznene carine na uvoz turskog amunijuma i čelika u Sjedinjene Američke Države a što je dodatno dalo „gas“ padu... sve je to samo dio korekcije tržišta, zar ne?

Kako to da godinama nikome nije smetala monetarna ekspanzija turskih vlasti niko ne postavlja pitanje... kao što se većina trudi da ne da tačan odgovor zbog čega se sve dešava upravo sada.

Razlog za izbjegavanje ovakvih pitanja i odgovora je upravo taj što se čitava ova priča koliko god se trenutno ticala Turske i njene vlasti najmanje tiče same nje već je riječ o globalnom sistemu vladanja i upravljanja.

I ako je većina dogadjaja vezanih za Tursku dobro poznata da ih ipak nabrojimo makar neke... redom... prije dvije godine u Turskoj je pokušan vojni udar i gotovo izvjesna likvidacija Redžepa Erdogana. To je prošlo kako je prošlo... u sanaciji državne uprave a pogotovo vojske koja je uslijedila nakon toga Erdogan je pohapsio a i dalje hapsi sve što je i u snu imalo bilo kakve veze sa strukturama koje su decenijama što iz sijenke što javno upravljale zemljom a čiji se „duhovni otac“ Fetulah Gulen nalazi u , tada, dobrovoljnom egzilu u Americi.

Koliko god da je zadnjih godina turska politika mnogima djelovala „prevrtljivom“ i nije se moglo biti siguran koliko je tu stvarnih a koliko glumljenih promjena treba samo postaviti sliku iz perspektive turskog predsjednika i shvatiti da on nema veliki izbor i da uz ostalo zbog toga što spasava i vlastitu glavu on mora putem kojim je krenuo koliko god da to često djeluje tak kao „tvrdjenje pazara“.

Upravo zbog situacije u kojoj se nalazi a i izazova koje treba da savlada turski predsjednik se i morao ponašati ovako kako se ponašao zadnjih godina... korak lijevo, korak desno...

Ovo je možda moglo da unese zabunu kod potencijalnih saveznika ali sigurno nije zbunilo bilo koga od Erdoganovih neprijatelja... upravo zbog toga su pritsci na Tursku i rasli sa svih strana. Medjutim, sve ovo je bilo samo kupovanje vremena i konsolidovanje vlastitih redova u pripremi za konačan „obračun“.

Zadnjih nedjelja i mjeseci  a pogotovo u obraćanju naciji u petak Erdogan više nije ni krio da konkretizuje ko je neprijatelj. Čak što više, koliko god da je odavno u odnosima Turske i Zapada, konkretno Amerike, sve igra „toplo-hladno“ veoma je teško očekivati da će Turska, a pogotovo Erdogan, više moći da izbjegava rasplet... kako je rekao turski predsjednik... oni imaju dolar ( pa vi pogodite ko su to oni ) a mi imamo naciju i njenu snagu i Boga na našoj strani... kasnije je još dodao da ima prijatelje kao što su Rusi, Iranci i Kinezi... što god ko mislio... za početak više nego dovoljno.

Da se sada ne vraćam na teme kao što su američko odbijanje da izruče Gulena Turskoj kao i tursko odbijanje da oslobodi američkog pastora Andreja Brunsona... Tursko povlačenje cjelokupnih zlatnih rezervi iz inostranstva, Erdoganovo stalno kritikovanje medjunarodnog „zelenaškog“ monetarnog poretka... o situaciji u Siriji i Bliskom Istoku kao i medjunarodnom pozicioniranju Turske iz starog zapadnog u novo istočno društvo... kupovanje ruskog naoružanja i najava izlaska iz NATO-a  i američke sankcije od kojih je odbijanje prodaje već avansiranih aviona samo jedna... najava priključenja Šangajskoj organizaciji za saradnju i BRIKS-u... namjerno ostavljam za kraj Erdoganov poziv da se u medjunarodnim trgovačkim ali i kreditnim odnosima vrati upotreba zlata.. to jeste da se ukine dolar... sada je valjda svima jasno u čemu je suština problema?

Ovo nije tekst o Turskoj... Ovo je tekst o tome da Bog pomaže pod uslovom da ima kome... Vjerovatno se zbog toga i Erdogan obraća Alahu a siguran sam da to ne radi uzalud.

Što god ko mislio o Redžepu Erdoganu i što god ko mislio o Turskoj... ovo je priča koja najbolje pokazuje što mora da uradi jedna nacija ako misli da preživi ovaj vijek. Da krenem redom...

Dakle... kako se izlazi iz zamke „lažnog zlata“ u kojoj se čovječanstvo uplelo već skoro pola vijeka? I takodje, zbog čega se baš sada to mora?

Prvo, koliko god da je sistem baziran na zloupotrebi osnovnih ekonomskih parametara a primarno kroz funkciju monetarnog sistema sve počinje i završa politikom. A svaka politika počinje i završava čovjekom... bilo onim koji vodi druge bilo onim koji odluči da nekog prati.

O Redžepu Erdoganu sam prvi put pisao prije dvadeset godina... i tada je bil vidljivo da se radi o čovjeku koji ima svoju misiju... što god ko sa bilo kojih pozicija pisao o njemu i politici, bolje reći politikama koje je vodio, i kako ih je vodio neosporna je jedna stvar... radi se čovjeku koji ima duboko utemeljenje u vlastitom narodu i svijest o istoriji ali i budućnosti istog.

Nezavisno od bilo koga pojedinačno, i političara i naroda, ovo je osnovni preduslov da bi neka zajednica mogla da udje u bilo kakvu promjenu, pogotovo na bolje... postojanje autentičnih i iskrenih vodja koji su spremni da se žrtvuju za svoje ideje... umjesto glumaca spremnih da za dobru nadoknadu pročitaju svoj tekst pred kamerama.

Samo sa vodjama i partijama koje su spremne da pretrpe i gubitak ali nisu spremne da udju u igru koja u konačnici ide na štetu vlastite zajednice ista ima čemu da se nada... skraćeno rečeno... narod ne može uvijek da zna što se „iza brda valja“ i što je u trenutno najpametnije... zbog toga mora da ima vodje kojima može da vjeruje.

Ukoliko ne postoji „organska veza“ izmedju naroda i njegovog rukovodstva... „nema ni ovce ni runa“.

Drugo, da bi se vodila bilo kakva politika moraju se imati jake i lojane strukture „sile“.

Ukoliko je vaša služba bezbjednosti primarno „zabavljena“ privatizacijama, stranim investicijama i „tranzitnim“ poslovima ... ukoliko vaša vojska nije u stanju da bez pogovora isprati bilo koju naredbu državnog vrha pa makar i one koje joj nisu jasne ili su čak kontradiktorne... bolje da ih i nemate.

Treće, da bi mogli da razmišljate o bilo kakvoj budućnosti vaše zajednice morate imati usaglašenu potrošnju unutar nje, to jeste da se ne troši više nego se stvara što god to u konačnici značilo po standard stanovništva... ili potencijalnih glasača ako vam je draže.

Oni koji negativni trgovinski bilans „šminkaju“ kreditima zavaravaju i sebe i buduće generacije... ukoliko ih uopšte i bude.

Četvrto, a ovo je vezano sa trećim, morate imati suverenu monetarnu politiku a ona ne znači stabilan kurs vaše valute već da kurs iste možete mijenjati shodno interesima vaše privrede i stanovništva.

Ovdje je upravo najbolji pokazatelj koliko je Erdoganova priča naučena od Rusa... kada je prije tri godine ruska rublja trpjela sličan udar kao i sada turska lira... Putin nije radio baš ništa... kažem ništa od ovoga što „savjetnici“ predlažu... pustio je da kurs pada a pometnju na berzi država je iskoristila da u pola cijene pokupuje ono što je nekada prodala stranim investitorim.

Sada se slično ponaša i Erdogan... ja ću funkcionisanje zemlje i opstanak naroda da obezbijedim a koliki će kurs stranih valuta da bude... to neka vide ovi koji su pozajmljivali novac našim, a najčešće stranim bankama u našoj zemlji... kada se govori o ciframa u milijardama, konkretno u Turskoj oko 220 milijardi dolara, onda je to mnogo veći problem za onog ko je iste pozajio nego za onog ko ih je primio... uz preduslov da je ovaj drugi sposoban da nastavi dalje kao da se ništa nije desilo.

Peto, u konstrukciji globalnog poretka neophodno je da imate ili vlastite energente ili dostup istim od savezničkih zemalja koje vas mogu snadbijevati nezavisno od toga da li ste „zaratili“ sa centrima medjunarodnog „kapitala“...da ne objašnjavam opet Petrodolar...

Šesto, ukoliko za plasman vlastite robe ali i nabavljanje one koja vam je potrebna imate zemlje koje su spremne da saradjuju sa vama nezavisno u kakvim ste odnosima sa „centralom“ čak što više... da vas dodatno pomognu ukolio ste u „zavadi“ sa istom... vi onda i nemate neki problem...

Za svaku od navedenih tačaka morao bi se napisati poseban tekst ali na ovom mjestu samo ovoliko.

Obzirom da je zadnjih godina sve od navedenog redom sprovodio upravo je zbog toga Erdogan sada i spokojan bez obzira na to koja se sila i kojim intezitetom obrušila na njega. Ne treba misliti da su ga zatekli nespremnog.

Da još objasnim zbog čega, po mom vidjenju, Erdogan i Turska sada ulaze u geostrateško prepozicioniranje... da li su odjednom postali veliki simpatizeri Rusa i Kineza čije su separatiste decenijama ugošćavali i pomagali?

Radi se o tome da je Erdogan svjestan što radi i kuda ide „globalna centrala“ i pokušava da spasi i sebe i svoju zemlju od sudbine koja slijedi „naprednom“ svijetu. Toliko je triliona novca „izmišljeno“ iz ničega a neko će na kraju morati da mu svojim radom ili robama da vrijednost, toliku su dugovi i nepokrivene obaveze koje će neko u konačnici morati da plati htio to ili ne...

Treba samo imati na umu da se još jedan višedecenijski američki saveznik, i to možda jedan od najbitnijih, Pakistan nalazi već neko vrijeme u sličnoj situaciji i upravo ovih dana dobija kredite od Kine da bi servisirao svoje obaveze prema nekadašnjem „savezniku“ koji mu već neko vrijeme uskraćuje bilo kakvu pomoć uključujući i obećanu.

Kada se sve od Pakistana preko Irana do Turske stavi na kartu, odmah uz Rusiju i Kinu, postaje jasno da se polako zaokružuje cjelina koja se „otrgla“ kontroli „medjunarodne zajednice“.

Naravno da će Amerika punom snagom ići na „demokratizaciju“ navedenih zemalja ne samo zbog toga što joj je svaka od njih bitna već najviše zbog toga što ovako postavljena i koncipirana zajednica „odmetnika“ ima veliki potencijal da uz skoro dvije milijarde već „odmetnutih“ u skoroj budućnosti za sobom „povuče“ još barem toliko „poreskih obeznika“ i „mušterija Diznilenda“...

Ovo će u konačnici značiti da će trilion dolara godišnjeg deficita, preko 21 triliona trenutnog  državnog duga i izmedju 75 i 90 triliona duga sa nepodmirenim obavezama plaćati mnogo manje od predvidjenih 7 do 8 milijardi ljudi. Doduše, sve je bolje od toga da navedene cifre podmiruje samo 330 miliona Amerikanaca. Upravo je ovoga svjestan Tramp i koliko god se trudi da svakoga zadrži u „jatu“ ne djeluje da će izazavati svjetski rat zbog toga što nema „sve“... makar tako za sada djeluje.

Da bi se najbolje shvatilo što se trenutno dešava a pogotovo što će tek da se desi možda je najbolje citirati jednog od „konstruktora“ dosadašnjeg globalnog poretka, gospodina Henrija Kisindžera, koji je često izjavljivao „ da je nezgodno biti američki neprijatelj ali je još teže onima koji su prijatelji“.

Ovo su decenijama prepričavali kao šalu... ja sam upravo zbog izuzetnog uvažavanja pomenutog gospodina ova njegovu izjavu, kao i sve druge, doživljavao izuzetno ozbiljno pa čak i kao veoma odgovornu i dobronamjernu... pa ko je budala ili fukara neka misli da je šala.

Sve u svemu... ko neće sa Amerikom biće mu uzbudljivo... ko hoće ili mora... njemu će biti zabavno... u Diznilendu...

Na kraju... jedna još starija izreka... „Istorija uvijek prolazi kroz Carigrad“...  Ko nije htio da shvati kako se „izlazi iz medjunarodne zajednice“ na ruskom primjeru smatrajući da se radi o zemlji specifičnih karakteristika i gabarita na primjeru Turske može taksativno da nauči kako se ovim putem ide...

  

 

Pin It
You are not authorised to post comments.

Comments will undergo moderation before they get published.

Comments powered by CComment

Free Joomla! template by L.THEME