SUŠTINA PREVARE

   

Tiče si svih vas a globalno je. Kako nazvati sistem koji želi da vas ubijedi da je kapitalizam a u stvari je socijalistički aparthejd, da je republika a u stvari je feudalizam?

Zamolio bih sve da na trenutak ostave po strani sve definicije koje se trenutno dominantno koriste u opisivanju ili nazivanju trenutnih društvrno-ekonomskih odnosa, poretka, ekonomije, društva, zajednice... Dakle pustite neoliberalizam, kapitalizam, socijalizam, postmodernizam, neokonzervativizam, komunizam više niko ni ne spominje, obratite pažnju takodje i republikanizam sve manje...

Svi ovi nazivi a pogotovo oni koji imaju u prefiksu post, neo ili pseudo služe samo da se nebi vidjela veoma prosta i jednostavna postavka poretka.

Ako se pogleda svijet, a pogotovo i apsolutno onaj njegov dio koji je nastao na, nazovimo to, evropskoj civilizaciji, može se reći i hrišćanskoj ili u okviru bijele rase na kraju ću doći i do ovoga, sve države i svi narodi funkcionišu po identičnoj matrici koliko god da je većina njih ubijedjena da je napravila neku vlastitu manje ili više uspješnu verziju poretka.

Navedeni termini , navodno ideolški a u svijetu bez ideologije, koliko god se masovno koristili i služili za najčešće simuliranu političku borbu služe samo da se prikrije prevara u osnovnoj postavci stvari a koja  je ista na svim prostorima gdje su nekada svi, a sada tek poneko,  očekivali da će Hrist opet da dodje i u čekanju njega  odlučili da  naprave verziju vlastitog raja, na Zemlji, makar do dolaska idejnog vodje .

Da krenemo redom, živimo u poretku koji, odavde do Vašingtona i Moskve, voli sebe da naziva kapitalističkim. To što apsolutno niko ne zna ni što je u stvari novac, ko , kako i koliko ga stvara i što je najbitnije kako ga dijeli i troši... to nema veze. I pored toga imamo poredak koji se više nego svi do sada zajedno hvali da je postavljen po „najčistijim“ ekonomskim zakonima i zakonitostima čak što više, da je utjelovljenje istih na zemlji i zbog toga nepogrešiv, nepromjeniv i vječan... preduslov za bilo kakav „raj“.

Sa druge strane, ako pogledate fukcionisanje raspodjele u sistemu vidite da svugdje, čak i u samoj Americi ako se prati indirektan tok budžetskog novca, većina stanovništva živi od budžetskih prinadležnosti i to u procentu koji je možda i veći nego je bio u nekim nekadašnjim komunističkim državama. Znači čisti socijalizam... doduše da li baš čist i još bitnije... što je u stvari socijalizam.

Ovo nas dalje vodi do ključne teme, ali obratite pažnju ni ona se nikada ne spominje, a to je organizacija poretka u zajednici, bilo kog i bilo kada. Koliko god se to na razne načine uvijek pokušavalo prikriti ili objasniti nekim principima i ideologijama suština odnosa u bilo kakvom organizovanom društvu se svodi na „ko će koga“. Ko će koga da sluša i eventualno zbog čega, ko će da živi od tudjeg rada i zbog čega ovaj drugi da mu to dozvoljava...

Trenutna sveopšta upotreba termina demokratija, kao i svih drugih navedenih termina, služi samo da se zaboravi i prevazidje osnovno pitanje postavke poretka u društvu... već navedeno „ko koga“... nekada je bilo zbog Boga, nacije ili ideje... sada je zbog demokratski izražene volje i dobijene većine.

Blizu smo suštini prevare... sada samo da krenemo unazad... ako je u sistemu koji nazivamo feudalistički sve do sada navedenog od odlučivanja, vlasništva i raspodjele bilo kristalno jasno definisano pojavom republikanskog ustrojstva društva sve „opklade“ se brišu i otvara novo definisanje svega .

Na samom početku bilo koje republike, primjeri Američke Revolucije, Francuske Revolucije i Ruske Februarske ali i Ruske Oktobarske Revolucije ovo apsolutno potvrdjuju, dolazi se do ključnog pitanja i izbora koji opredeljuje dalju sudbinu zajednice. Odgovor na ovo pitanje oblikuje našu sadašnjost.

Dakle, ako smo pitanje odlučivanja riješili i dogovorili se da odlučuje narod, u već nekoj formi od delegatske do direktne demokratija, da vidimo ko će i kako sve to da plaća! Vrlo brzo nakon toga ide i pitanje kome pripada korist od svega ovoga...

Postoje samo dva poštena odgovora na ovo pitanje a kroz istoriju se najčešće pojavljivalo neko od srednjih rešenja izmedju njih... i sva su propala  kao što se vidi da propada i trenutno i to upravo iz prostog razloga... sva su bila licimjerni pokušaji da se izbjegne jedno od jedina dva poštena rješenja.

Poštena rješenja... ako smo riješili ko će i po kojem osnovu da vlada zajednicom ajde da vidimo što da se radi sa imovinom, vlasništvom, prihodima ili profitom od svega toga. Ponavljam postaje samo dva smislena rešenja... prvo je da vlasništvo bude privatno a da država bude skromna i efikasna sa jasnim rashodima a drugo je da vlasništvo bude državno, makar dominantno a pogotovo ono najznačajnije uključujući i monopole, a da se onda država stara o pojedincu.

Obzirom da iz brojnih razloga, nije ih teško objasniti ali bi tekst bio opširan, ovako prost i pošten izbor mnogima ne odgovara istorija je prepuna medjurješenja koja se sva mogu nazvati socijalističkim pa i onda kada se u svojoj retorici nominalno bore protiv socijalizma.

Da rizikujem i bez mnogo pojašnjenja idem dalje... ovakva postavka društva vrlo brzo dovodi do formiranja dva sloja u zajednici, jednog koji puni budžet i drugog koji živi od direktnog ili indirektnog pražnjanja istog.

Kako god da se „pakuje“ i prikriva ova raspodjela ona vremenom počinje da razdire zajednicu. Upravo se tu onda pojavljuju ili nacionalizam ili ekspanzionizam ( treba samo podsjetiti da su i Hitler i Musolini bili socijalisti, uz ostale ), jedno je pokušaj redefinisanja raspodjele nedovoljnih sredstva za sve u zajednici tako što ćete neke u unutar nje proglasiti nepodobnim ili ćete ići da uzmete ono što vam nedostaje od neke druge zajednice, prosto, ko bi rekao da je socijalizam agresivan zar ne, a svi uče da je to skoro nirvana koliko je pacifistički.

Ukoliko nema nacionalizma ili ekspanzionizma, ovo o odsustvu ekspanzionizma može da se desi i onda kada ste vi i dalje voljni za njega  ali nema dovoljno slabih protivnika koje lako i jeftino možete „osloboditi“, dolazi se u situaciju koju najčešće posprdno nazivamo Diznilend to je suštinski ovo što zadnjih decenija živi evropska civilizacija sve sa svojim prekomorskim izdancima.

Dok ima „lakih“ meta negdje drugo pored svih vrlina i vrijednosti uslijed licemjerja imanentnog ovakvom poretku lako se zaboravlja da to što sistem daje uz ostalo dolazi iz popaljenih sela negdje u Indokini ili Bliskom Istoku... da ne budem isključiv samo prema zapadnoj verziji „socijalističkog raja na Zemlji“, ni ovdje nije ništa drugačije... koga je bilo briga dok su njegove nazovi vojske i paravojske oslobadjale i palile sela po „nekim drugim“ balkanskim gudurama sve dok je stizala plata i nisu morali da se plaćaju računi za struju i ostale dažbine?

Što se tiče od odustajanja od nacionalizma kao korektivnog faktora u raspodjeli u zajednici on takodje ima veoma praktičan razlog. Upravo se na ovom primjeru još bolje vidi licemjerje svijeta „vrijednosti i vrlina“ a priča dobija dodatnu dimenziju, preciznije, više njih.

U procesu diferencijacije unutar zajenice na one koji od budžeta „primaju“ i one koji taj isti „pune“ prije ili kasnije dolazi do ili nestajanja ovih drugih ili njihovog sve većeg otudjenja od poretka.Da podsjetimo na osnovni princip poretka „ko koga“, ovi koji finansiraju poredak vremenom postaju pod sve većim pritiskom sve većih troškova koje prave ovi koji „rasporedjuju“ pogotovo što vremenom u pribavljanju kakvog takvog legitimiteta u zoni „prihodovanja iz budžeta“ poredak apsorbuje sve veći i veći dio zajednice...  Kada nema istinske i iskrene ideje koju ne morate medijski svakodnevno dokazivati jer se vidi sama po sebi a koja održava zajednicu kao cjelinu preostaje samo... Korupcija naroda.

Ovaj pritisak postepeno dolazi do tačke koja potpuno obesmišljava rad i aktivnost onih koji suštinski i održavaju zajednicu, oni sve manje daju bilo zbog toga što manje imaju bilo zbog toga što ne vide smisao i svhu davanja. Poredak je u medjuvremenu kroz konstrukciju monetarnog sistema potrošačkog društva došao u poziciju da se beskonačno zadužuje i na taj način stvorio privid održivosti „raja na zemlji“.

Cijena ove nagodbe po poredak nije bila skupa, samo je zbog dozvole pristupa medjunarodnim tokovima novca trebalo prepustiti nacionalna tržišta medjunarodnim korporacijama... za poredak u početku bezbolno a za one koji ga finansiraju dodatan udarac koji će ih vremenom sve uništiti, ili u najboljoj varijanti pasivizovati...  i onako, ko im je kriv kada neće ili ne mogu da finansiraju naš „raj“.

Tragikomično je da se najčešće ovo predavanje nacionalnog tržišta spovodilo uz vulgarnu nacionalističku retoriku, pogotovo na ovim prostorima, ali što da se radi... nije se ovo manje tragikomično desilo ni u samoj Americi... praveći projekat socijalne države na zapadu Evrope kao zamku za podrivanje suparničkog sitema na istoku kontinenta Amerikanci su to tako dobro uradili da su se uz suparnike i sami „zaletjeli“ u nju... slučajno ili ne ... pitajte ove koji glasaju Trampa.

Ova prevara osim što je u svom razvoju potpuno obesmislila termin javnog vlasništva pretvarajući ga u svim ali doslovno svim zemljama osim u Rusiji u javni dug napravila je jednu još opasniju i potencijalno fatalnu posledicu a to je da je dovela do potpunog odbacivanja rada pogotovo produktivnog i proizvodnog u zajednicama.

Prije ili kasnije svi shvate gdje ima a gdje nema „hleba“ i vremenom se sve veći procenat zajednice trudi ući u „socijalistički raj“ i od njega dobijati makar nešto za nikakav rad jer ko je lud da se bori na tržištu, navodno slobodnom a u stvari apsolutno kontrolisanom od strane medjunarodnih konglomeracija i vlastite države. Ovo dovodi do potpunog „otkazivanja od rada“ unutar zajednice i nije slučajno da su u svim društvima od Balkana do Amerike upravo domaći radnici, bilo kao preduzetnici bilo kao najamna radna snaga ili seljaci, najprezreniji dio zajednice, makar iz perspektive onih koji su obezbijedili mjesto u „socijalističkom raju“.

Obzirom da odredjene funkcije ipak moraju da se održavaju, ne može se baš sve uvoziti, neko mora i da radi, makar da čisti ulice ovdje dolazimo do odgovora na pitanje zbog čega poredak „vrijednosti i vrlina“ izbjegava nacionalizam, bolje reći kako ga koristi.

Kao i mnoga druga licemjerja u ovako postavljenim zajednicama postoji i licemjerje o podesnim i nepodesnim poslovima za pripadnike „naše“ zajednice. Tako, ukoliko nemate neku nacionalnu manjinu koju možete ubijediti da je to što će čistiti ulice i brati po čitav dan voće na temperaturi od 40 stepeni ulazak u „socijalistički raj“ morate iste uvoziti sa strane.

U ovom procesu, migracije, obratite pažnju kako su na globalnom nivou ubrzane upravo kada je krenula ova konstrukcija poretka, najčešće oni koji ne žele da se „spuste“ na odredjeni nivo poslova koji se u vlastitoj zajednici smatraju „nižim“ odlaze i rade iste ili iz iste kategorije „nižih“ u drugim zajednicama.

Ovo „otudjenje rada“ sistemu čak i odgovara jer kada imate ljude koji zbilja nešto rade, bilo što konretno, oni se prije ili kasnije upitaju za „čije babe zdravlje ovo radim“ što ih brzo dovede do onog „mjesta“ i „poštenih odgovora“ koje navodim kao početak prevare. Stoga, najbolje da što manje, naših, bilo što radi... evo sada ima televizija i internet... što će bolje...

Bilo da nas ovo dovodi do pitanja nacionalnih manjina u zajednici bilo da otvara pitanje globalnih migracija u konačnici dovodi do istog mjesta, poredak „socijalnog ili socijalističkog raja“ ne može forsirati bilo kakav „unutrašnji“ nacionalizam jer bi u stvari udario na one od čijeg znoja živi. Ako im još uz pomenuto date pravo glasa... svi će redom da glasaju za vas... malo zbog toga što ste ih zadužili i dali im da za male pare rade teške poslove... najviše zbog toga što vide da uništavate domicilnu zajednicu i otvarate prostor za „njihovih 5 minuta“...

Tema nacionalizma se u konačnici, maksimalno perverzno, upotrebljava u etiketiranju onih koji se bune zbog toga što je država odustala od odbrane nacionalnog tržišta, nacionalne valute kao i nacionalnog dohotka i proizvoda. Pohvalno je što ima onih koji se bore i za nacionalnu kulturu i istoriju samo, po meni, svi oni koji se zadržavaju samo na tome a ne postavljaju ova prvonavedena pitanja učesnici su u prevari... čak što više, najgori veleizdajnici.

Na kraju se ova kategorija stanovništva, koja je u suštini izvorni tvorac i nosioc zajednice, toliko antagonizira sa „socijalističkim rajem“  kojeg  više ne može doživljavati nikako drugačije nego vrstom aparthejda od kojeg nemaju ništa a samo ih eksploatiše i još k'tome sve više vrijedja ... čak na gori i perfidniji način od direktne strane okupacije.

Kada se ovome doda da zbog toga da se prikrije „izvorni grijeh“ u odgovoru na početnu postavku sistema poredak ide sve dalje u sve besmislenijim temama od prava raznih „diskursa“ u društvu do navodnih „prirodnih i neprirodnih“ pojava... pa sve ovo pomiješano sa gubljenjem bilo kakavog izvornog nacionalnog identiteta zajednice kojima nekima ipak po nešto znači i to nešto suštinsko a ne nešto o čemu se samo priča na televiziji...

Sve gore navedeno u nekom momentu dovede do žestoke reakcije... i do odgovora. Naravno ako još uvijek postoji bilo što zdravo u zajednici... neka svako procijeni što je zdravo.

U Americi je taj odgovor pojava „političke pojave pod imenom Donald Tramp“, još uvijek će da se vidi koliko izvorna ili projektovana ali nezavisno od toga... jasan i precizan glas nezadovoljstva onih koji nisu u „socijalističkom raju“.

Što se Evrope tiče još uvijek nema jasnog kursa ovakvih „reakcija“. Kakva takva evropska ljevica se famoznim „trećim putem“ zajedno sa kakavom takvom desnicom koja se „modernizovala“ utopila u obostranoj želji da se bude nekakav „centar“ koji se svodi na potpuno odsustvo bilo kakave jasne politike i manje ili više uspješno knjigovodstveno vodjenje društva pa se trenutno čak i tamo gdje odredjene strukture, od kojih su neke čak i na vlasti, koketiraju sa ovom „reakcijom“ još uvijek nije vidljivo da li postoji spremnost ili svijest da se suštinski izadje iz „socijalističkog raja“. Jasno je i zbog čega...

Treba shvatiti da je u bilo kakvom „mirnodopskom“ razvoju dogadjaja opsani „socijalistički raj“ nepobjediv. Ne samo zbog toga što vremenom korumpira najveći ili dominantan dio zajednice već što se takodje vješto krije iza raznih kvazi-ideoloških ili kvazi-nacionalističkih popravljača sistema koji se nude da će poraviti onaj dio „raja“ koji se eventualno nekima ne svidja a da će sve ono što se svima „svidja“, a što se najčešće svodi na ono narodno „hleba bez motike“..., održati pa čak i obezbijediti u još većem obimu.

Do sada su se svi ovakvi pokušaji, ali doslovno bilo gdje, popravljanja postojećeg „raja“ u još bolji ili pravedniji završili katastrofalno... često je ovo i slaba riječ da opiše rezultate... sjetite se ovih prostora... socijalizam sa ljudskim likom... što je krenulo kasnije?

Stoga, ovakvi poretci mogu, na žalost, da se promjene tek kada se potpuno uruše, bankrotom ili nekim drugim udarcem, što najbolje potvrdjuje pojava „političke pojave pod imenom Vladimir Putin“ u Rusiji. Da nije u sklopu takozvane Azijske krize 1997/8 godine Rusija bankrotirala Vladimir Putin nikada nebi došao na vlast a Rusija bi se još dugo vremena nalazila na putanji „socijalističkog raja“.

Obzirom da je nastao haos u „igraonici“ neko ozbiljan je trebao da uvede red medju „djecu“. Umjesto „socijalističkog raja“ koji u svom aparthejdu onima koji ga podržavaju daje i to često veoma puno a nekima ne daje ništa Putin je zemlju po pitanju raspodjele skoro vratio u komunizam... svi dobijaju makar malo ... a što se tiče vlasništva... jedan telefonski poziv od strane predsjednika države i milijarde više nisu tvoje nego državne.

Upravo je ovdje uzrok popularnosti ruskog predsjednika bolje reći njegovog modela izlaska iz Diznilenda na Zapadu a i u samoj Americi a ne u navodnoj ruskoj zavjeri ili lažnim vijestima. Sa druge strane, iz tabora „socijalističkog raja“ upravo zbog ovoga najviše „vrište“ i na Putina i na Rusiju a rusofobija dodje tek kao sredstvo... dok je Rusija bila „ona“ Jeljcinova rusofobije nije bilo.

Što tokom svojih predizbornih kampanja a što i po dolasku na vlast ni Tramp ni Orban ni Salvini, da spomenem samo neke, nisu krili svoje oduševljenje „ruskim receptom“ a ovo nikako ne treba objašnjavati tradicionalnom ljubavlju njihovih naroda prema Rusiji... čak naprotiv.

Simpatije prema Rusiji na ovim prostorima se zloupotrebljavaju sa istim ciljem kao i rusofobija tamo gdje je ima. Pjeva se Rusiji i Putinu ali niko ne spominje a kamoli da uradi ono što je uradio Putin u Rusiji... tek da se budale samozadovoljavaju navodnim panslovenstvom i pravoslavljem.

Možda sam optimista, nakon dugog mraka pričinjava mi se svijetlo...  ipak,  u okviru onoga što je ostalo od evropske civilizacije, bez uvrede može se reći i bijele rase, postaje jasno da je problem univerzalan i da će rješenje, preciznije spas za one koji odluče da se spašavaju, takodje biti manje više univerzalno.

Obzirom da na Zapadu ipak malo više cijene procedure i institucije oni će možda ono što Putin uradi telefonski normirati malo drugačije... a možda i neće, Tramp za sada koristi tviter...

Svijest o „univerzalnom problemu ali i univerzalnom rešenju“ za sada je više intuitivna nego je osmišljena ili teoretski objašnjena. Takodje, veoma ju je teško plasirati u medijima koji su listom kontrolisani ili od medjunarodnog kapitala ili domicilnog „socijalističkog aparthejda“.

Neko može reći... kako to da u akademskoj zajednici ne postoji značajniji otpor ili makar neki koji bi ovu prostu jednačinu objašnjavali zajednici... ovo nas dovodi opet na pitanje Korupcije naroda a sada ću objasniti kako ista u ovom dijelu funkcioniše, i u Americi ali i na ovim prostorima.

Zadnju deceniju u Americi je eksploadirao broj i iznos takozvanih studentskih kredita. Trenutno je cifra prešla trilion i po dolara, oko 5 000 dolara po glavi svakog stanovnika zemlje a desetine hiljada a nekada i milioni po jednom studentu. Milioni mladih Amerikanaca su ovako završili fakultete i nakon toga se našli u dužničkom ropstvu, dobar dio njih ne može ni da otplaćuje kredit... što zvanično nije problem, zbog čega? Zbog toga što se u startu znalo da će to da se desi.

Pa zašto je to onda radjeno? Treba obratiti pažnju da je nakon izbijanja takozvane Velike globalne finansijske krize najveći broj univerziteta bio u velikim finansijskim problemima  ali je ipak ubrzano podizao cijene svojih školarina i to višestruko. I... pored krize i nestašice novca na „slobodnom tržištu“ broj studenata je rastao... pogodite odakle novac? Takodje su, i to eksponencijalno, rasle plate takozvanoj akadmeskoj zajednici. Ko da se buni protiv takvog sistema?

Na ovim prostorima... obratite pažnju kako svi ovi koji propagiraju „vrijednosti i vline“ pa makar samo onaj dio „vrijednosti“ koji se tiče akademskog svijeta... radi na po nekoliko privatnih,najčešće nekompetentih ili čak „divljih“, univerziteta na kojim se bez bilo kakvih kreterijuma štancuju zvanja, diplome, doktorati... ko im je to dozvolio i da li je slučajno...

Ovo je samo mali opis razmjera i načina funkcionisanja Korupcije naroda koja je nužna za opstanak „socijalističkog raja“. Bilo kakva promjena temeljnih postavki „raja“ bilo gdje na svijetu izaziva globalan otpor struktura uljuljkanih u njemu. Ko ne shvata da je ovo sistem koji je povezan kao „crijeva“... ništa nije shvatio... na kraju o njihovomim se debelim crijevima radi...

U ovoj priči ne treba se ogriješiti o manjine ili migrante nezavisno da li se radi o autentičnom i autohtonom dijelu zajednice ili je došao sa neke druge strane svijeta. Ne treba biti licemjeran... pripadnici ovih zajednica se dominantno osjećaju kao žrtve većinske zajednice i što god ko mislio o tome dominantno su u pravu. Oni se suštinski i iskreno  ne primaju na ovaj „socijalistički cirkus“ i u njemu vide samo ludilo koje će „gospodara“ što prije uništiti, ako mogu da malo potpomognu tome, zašto ne? Iz njihove perspektive a i objektivno... legitimno. Živ je čovjek da se bori... pa kako mu se pruži... nisu oni krivi što su se zadesili u „masi debila“...

Upravo zbog toga pitanje rješavanje cirkusa kojeg je u zajednicama napravio „socijalistički raj“ ili „aparthejd“ kako god hoćete... mora da dodje u političkom razračunavanju unutar domicilne zajednice i apsolutno je jasno da ne može doneti pozitivni rezultat tako što će se fokus usmjeriti na nekog drugog.

Na zadnjim izborima u Americi Donald Tramp je uspješno uvidio ovu zamku i uspješno nadigrao one koji su je postavili. U Evropi za sada ne vidim da je neko svjestan iste, zbog toga i tvrdim da je sve ovo u Evropi više „poza“ nego suštinski i autentično, makar u profilisanju za sada.

Tek kada se unutar „originalnih“ pripadnika zajednice, neka svako ovo čita kako god hoće, razjasne suštinska pitanja a to su raspodjela i odgovorna potrošnja zajedničkog može se preći na realno rešavanje bilo kojeg drugog pitanja i problema u zajednici.

Obzirom do kojeg je nivoa metastazirao „socijalistički raj“ rešavanje ovog problema nije više samo političko pitanje ili imovinsko pitanje dijela zajednice. Ovo je suštinsko pitanje opstanka zajednice, naroda, nacije... kako god hoćete, i tiče se i biološkog opstanka uz sve drugo... da li pretjerujem? Pogledajte sami.

Da se vratim na „dva poštena odgovora“. Komunizam je pokazao što i kako može, ovdje treba shvatiti da je od svega što se „prodavalo“ pod tim imenom samo onaj Staljinov bio pravi, osim nekoliko azijskih varijanti uključujući i kinesku ali to je posebna priča koja možda najbolje i potvrdjuje sve što govorim, i da u konačnici niko pa čak ni u Rusiji nema namjeru da se vrati na potpuno ukidanje privatnog vlasništva, što se tiče dominacije države ona se u odredjenim sferama podrazumjeva bez bilo kakve potrebe da se „korupcijom“ narod ubjedjuje da je potrebna...  ali efikasna i transparenta i bez Korupcije naroda.

Sa druge strane, ono što je najlakše nazvati izvornim američkim republikanizmom...  a što je već nakon par decenija američke Republike zapalo u „probleme“ koji su u narednom periodu koštali često i glave mnoge američke predsjednike o čemu su brojne njihove kolege takodje otovoreno svjedočile, najbliže je realnom i izvodljivom ustrojstvu zajednice.

Nisu slučajno pristalice Donalda Trampa nazivali „Novim Republikancima“. Da ne bude pretenciozno, ili sujetno, ja sam u analizama kada i kako će se eventualno prevazići Diznilend ideju koja će to „izneti“ nazvao Nova Republika.

Da ne skačem sam sebi u usta... rekao sam da treba izbjegavati prefikse post, neo ... i slično... dakle Republikanizam... izvorni i čisti... na kraju krajeva a o tome do sada nisam htio ništa da napišem... da li je ovaj „socijalistički raj“ republikanizam ili feudalizam u kojem smo svi kmetovi globalne i lokalne oligarhije? Siguran sam da bih se oko odgovora na ovo pitanje,trenutno, lakše dogovorio sa većinom Amerikanaca nego sa svojim sunarodnicima... vjerovatno je problem u meni... nisam na budžetu... mada se očekuje da vraćam dugove koji su oni napravili.

 

Razmislite sami... samo da podsjetim, svako srednje rješenje je prevara... samo Republika ili nestanak u „socijalističkom raju“... zovite ga posprdno Diznilend, njega ne boli ali ide dalje. A vi... odavno sam napisao tekst ali ga ne objavljujem... napisan je tokom Trampove kampanje a zove se UČITE OD TRAMPA... Kada već ništa niste naučili od Putina...

P.S. Ako se ne uspostavi istinska Republika ne računajte da je moguć bilo kakav opstanak u "socijalističkom raju"... ne treba klonuti duhom ni tada... istrorija nudi odgovor... plemenska zajednica...

Aleksandar Sjekloća

Pin It
You are not authorised to post comments.

Comments will undergo moderation before they get published.

Comments powered by CComment

Free Joomla! template by L.THEME